Jump to content

Talk:Đakovo internment camp

Page contents not supported in other languages.
From Wikipedia, the free encyclopedia

The truth is a bit different

[edit]

About: although the Đakovo bishop, supported by Archbishop of Zagreb Aloysius Stepinac, firmly opposed the idea of Ustaše to establish a concentration camp within the borders of the Bishop's domain

When Ante Pavelić came to power, the Bishop of Djakovo suffered a change of heart and threw himself into the task of converting Serb 'schismatics', even praising the sixteen-century zealots in France who had massacred the Protestants on St Batrholomew's Day. Bishop Aksamović's letters to Ante Pavelić called the latter 'the Great Son of the Croats', 'the Hero of our Blood' and the 'Giver of Freedom'.[1]

Đakovački biskup Antun Akšamović davao je direktive i konkretne zadatke pojedinim sveštenicima misionarima za pojedina mjesta u kojima treba vršiti prekrštavanje i denacionalizaciju Srba i njihovo pretvaranje u Hrvate[2]

The Djakovo Diocese, headed by Bishop Antun Akšamović opposed the use of its mill as a camp for internees and did everything in its power to prevent the establishment of the camp. When the representatives of the Osijek Police Department came to the Djakovo Diocese together with the representatives of the Jewish Community in Osijek to discuss this issue, Bishop Akšamović, canon Dr. Rogic and Ustasha Commander ...[3]

The bottom line: Antun Akšamović was a Pavelic's man and he was not against the camp establishment, rather against using the mill owned by the RCC, for that purpose.--178.223.77.177 (talk) 17:06, 5 November 2017 (UTC)[reply]

References

  1. ^ Richard West: Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia, Faber & Faber, Nov 15, 2012
  2. ^ Milan Basta: Rat je završen 7 dana kasnije, Privredni pregled, 1986 p. 225
  3. ^ Milan Bulajić: Jasenovac: the Jewish Serbian holocaust (the role of the Vatican) in Nazi-Ustasha Croatia (1941-1945), Fund for Genocide Research, 2002

More about Bishop Aksamovic

[edit]

From: Prilozi za biografiju biskupa đakovačkog Antuna Akšamovića by Veljko Đurić Mašina, Književne novine, 15-31. oktobar 2003.

Biskup Akšamović je, za svoje zasluge hrvatskoj ustaškoj državi, dobio od poglavnika Ante Pavelića orden „Red za zasluge - velered sa zviezdom"

I. Prepiska biskupa Akšamovića i hrvatskih ustaških vlasti o prekrštavanju: „BISKUPSKI ORDINARIJAT Djakovo, 3. listopada 1941. DJAKOVO Broj: 3533/941. Predmet: Tenje, fil. mjesto župe Osijek III, otvorenje nove župske ispostave. Nezavisna Država Hrvatska VELIKA ŽUPA BARANJA -VJERSKI ODSJEK OSIJEK I Na temelju dobivenih vijesti od župskih ureda moći će se u mjestu Cepin i u mjestu Tenje obaviti vjerozakonski prelazi grčko-istočnih žitelja tih mjesta u masama od nekoliko hiljada žitelja dne 12. listopada o.g. Za ove svečane prelaze dana su posebne upute, te se jedan primjerak ovdje prilaže uglednom Naslovu znanja radi. Umoljava se ugledni Naslov da izvoli od državnog ravnateljstva za ponovu, Vjerski odsjek u Zagrebu, hitno ishoditi najveru za naplatu troškova u svrhu otvorenja nove župske ispostave, u Tenju. U Cepinu nije za sada potrebit nikakav novi trošak, budući prelaznici mjesta Čepina automatski se uključuju u administraciju župe Cepin. U Tenju je sasvim druga potreba. Selo Tenje je udaljeno od Osijeka 7 km. Prelazom grčkoistočnjaka u katol. Crkvu umnožava se broj rimokatolika do blizu 5.000 ljudi. Samo školske djece će biti oko 600. Uslijed toga isti dan iza velikoga masovnoga prelaza 12. listiopada o.g. treba da ondje bude odmah postavljen samostalan upravitelj župske ispostave sve dotle dok se uzmogne sa Ministarstvom Pravosudja i Bogoštovlja provesti postupak za utemeljenje nove rkt. župe koja će brojiti oko 6.000 katoličkih vjernika. Budućega župnika platiće vjernici te župe iz vjerskog prireza koji će se odrediti na dan utemeljenja iste župe, ali ovo prelazno stanje ne može se na drugi način financirati nego na taj način, da Državno ravnateljstvo za ponovu, Vjerski odsjek u Zagrebu odredi za privremenog upravitelja župske ispostave razmjernu svotu za njegovo uzdržavanje. Mišljenja smo da ovako velikoj župskoj ispostavi njegova mjesečna plaća treba da se kreće izmedju 2.500-3.000 Kn. mjesečno. Za propovjednike misijonare koji saradjuju kod priprave grkoistočnjaka za prelaze bili smo predložili 80 Kn. dnevno s razloga toga, što može katekumenat da se u manjim mjestima završi i za 14 dana, a u drugima traje više. Ovaj honorar smatramo dovoljnim za njegovo uzdržavanje, budući stanovanje dobivaju misijonari redovito besplatno, ali kada se uvede brina stalna uprava nove župske ispostave, tada svećenik mora da se sam brine i za stan i za punu obskrbu. Na selima se teško dobiva obskrba u gostionama, a još teže ц privatnim kućama, pak je svaki prisiljen da si uvede vlastito kućanstvo, a to je spojeno sa većim troškovima. Stoga molimo da se ovo objašnjenje uvaži i da se prema tomu odrede plaće razmjerne sve dotle, dok provizorij traje. Čim bude pitanje plaće osigurano, Biskupski ordinarijat će odmah postaviti upravitelja župske ispostave. Antun Akšamović, biskup djakovački--178.223.77.177 (talk) 17:15, 5 November 2017 (UTC)[reply]

Geo coords

[edit]

The coordinates specified in the article do not match up with the contents at all (I'd say they're about 20km off to the SW). While it is impossible to determine accurately the exact site on the basis of the article itself (specifying it is now where a gas station is, but there are a number of those in Đakovo), according to this [1] article, the site is in present-day Vladimira Nazora Street (Crodux filling station and Konzum store) marked by a plaque. The Merhav's monument isn't there. According to this [2] article, it is outside the old Jewish Cemetery (that would be Vatroslava Doneganija Street). Since the article is currently a GAN, I'll also ping the nominator, Amanuensis Balkanicus, if they wish to take action on this.--Tomobe03 (talk) 14:43, 8 May 2021 (UTC)[reply]

I've pointed the coordinates to the supermarket and the gas station you mentioned. Thanks for digging up the precise location. Amanuensis Balkanicus (talk) 14:56, 8 May 2021 (UTC)[reply]

No worries Amanuensis Balkanicus. It turns out there were several mills in Đakovo, two operated by the archdiocese (see here [3] and here [4]), but both sources identify the one in Vladimira Nazora Street (Đakovački mlin na valjke / Cereale) as the site. One of the two sources also indicates that the camp was reviwed at the same site, albeit with a different purpose, in 1945 (see also here [5] contents available here [6]). While trying to determine the site, I also stumbled upon this [7] newspaper article which indicates that there is an ongoing Camp cemetery project in place since 2010 managed by Lea Maestro.--Tomobe03 (talk) 19:14, 8 May 2021 (UTC)[reply]