User:Cruzville
Stepenište
Na šiljku olovke zaustavio se grad.
I snaga se množila kao plesni koraci na glatkom podijumu.
I zašuštala je večernja ogrlica kao nanizane oči na tragu pomrčine.
Mrežasta ljeta za vratima kuća i stanovnici iz mirnih sjena osjetili
su ovu radost prizme u krušnoj toploti sunca i u gluhom miru kiša.
Zbilo se to u neku mutnu uru kada sve što je crveno izblijedi,
kada sve što je žuto utihne, kada sve sjene miruju na veslima i na
jedrima i kad bez jasnog razloga u svemu lebdi zatamnjen trag.
I ja sam odmah prepoznala to ljubičasto kraćenje. A kako i ne bih;
umjesto ruba neba na šiljku moje olovke zaustavio se grad.
I promatram njega i promatram sebe, dok stojim ovdje na granici stola
i moj pogled je granica svjetla i uglova, složen i lijen, jer pripada mi;
dok hodnikom zamračenim krovovi i zvonici dolaze, otoci i mora dolaze,
glasovi i trgovi dolaze. Dok ja prolazi.
-Gordana Benić-